Jurica Polančec

Université de Zagreb
Faculté des sciences humaines et sociales
Département d’Etudes romanes
LES CONSTRUCTIONS PRONOMINALES DANS LE TEXTE EN ANCIEN
FRANÇAIS LA MORT LE ROI ARTU ‘LA MORT DU ROI ARTHUR’
M EMOIRE DE M ASTER
Présenté par:
Jurica Polančec
Sous la direction de:
Mme Darja Damić Bohač
M. August Kovačec
Zagreb, septembre 2014

Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za romanistiku
POVRATNE KONSTRUKCIJE U STAROFRANCUSKOME TEKSTU
LA MORT LE ROI ARTU ‘SMRT KRALJA ARTURA’
Z AVRŠNI RAD NA DIPLOMSKOME STUDIJU
Ime i prezime studenta:
Jurica Polančec
Ime i prezime mentora:
dr. sc. Darja Damić Bohač, v. lektorica
dr. sc. August Kovačec, red. prof. u miru
Zagreb, rujna 2014

Sažetak
U radu se analiziraju povratne konstrukcije u starofrancuskome proznom tekstu iz 13. stoljeća La mort
le roi artu ‘Smrt kralja Artura’. Povratne se konstrukcije definiraju kao konstrukcije u kojima se
glagol pojavljuje s povratnim elementom se. Primjeri za analizu dobiveni su pretragom teksta koji je
dostupan u sklopu mrežnoga korpusa La Base du français médiéval (BFM), s pomoću čijih su jezičnih
alata iz teksta izvučene sve pojavnice povratnog elementa s neposrednim kontekstom od 30 slovnih
znakova (slova i interpunkcije). Ta taj je način u tekstu nađeno 846 pojavnica povratnoga elementa se
te njegove elidirane inačice s' i naglašenoga lika soi.
U tekstu se povratnim konstrukcijama pristupa iz perspektive suvremenim funkcionalno-tipoloških
pristupa jeziku, u okviru kojih se jezične strukture promatraju dinamički. Jedan je od aspekata takvoga
pristupa i teorija gramatikalizacije (Hopper i Traugott 2009). Gramatikalizacija je jezični proces pri
kojemu se punoznačna jezična jedinica 'prazni' od svojega značenja i postaje prvo suznačna riječ, a
kasnije i čisti gramatički element (gramatem). Prijelaz od punoznačne jedinice do gramatema
stupnjevit je. U tome se okviru promatraju i povratne konstrukcije u starofrancuskome. Naime,
povratni element se promatra se kao punoznačna jedinica (zamjenica) u pravim povratnim i
recipročnim konstrukcijama. U svim ostalim slučajevima povratni element se promatra kao jezična
jedinica koja gubi punoznačnost.
Kada je riječ o povratnim konstrukcijama u kojima povratni element nema svojstva punoznačne riječi
(nije zamjenica), u radu se napušta teorija o povratnim glagolima kao trećem glagolskom stanju –
mediju (uz aktiv i pasiv, npr. Stéfanini 1962), pa se te konstrukcije analiziraju kao primjeri različitoga
stupnja gramatikaliziranosti povratnog elementa se. Među konstrukcijama u kojima povratni element
nije zamjenica prepoznato je pet podtipova, a analiza se oslanjala na već postojeće analize poput
Hatcher (1942), Geniušienė (1987), Kemmer (1993) i Melis (1990). Među uočenim podtipovima u
radu se zaključuje da su konstrukcije s glagolima njege tijele te metonimijske konstrukcije vrlo bliske
konstrukcijama gdje je povratni element zamjenice, odnosno povratni element u tim dvjema
konstrukcijama stoji negdje između punoznačnoga i suznačnoga statusa. U ostalim konstrukcijama (s
glagolima kretanja, glagolima emocija i glagolima promjene stanja) povratni se element
gramatikalizirao u suznačni jezični element kojim se ponajprije naznačuje detranzitivizacija
temeljnoga (nepovratnoga) glagola (Creissels 2006). Iz takve analize proizlazi pogled na povratne
konstrukcije kao na mrežu značenja povezanu polisemnim povratnim elementom se.